Samo prijatelji.
Rosalie je ušla u razred i ispričala se što kasni. Kad je htjela krenuti prema svojoj klupi, koja je bila prva, u redu odmah do vrata, primjetila je da neki dečko sjedi na njezinom mjestu, a na drugom je njegova torba.
- Oprosti, ovdje ja sjedim.
- Oh, oprosti, ja sam novi, profesorica mi je rekla da sjednem ovdje, jer tebe nije bilo. - rekao je i maknuo torbu sa drugog sjedala.
Rosalie je sjela kraj njega, makar joj je bilo neugodno. Nikada u životu se nije zaljubila, jedva da je razgovarala sa nekim dečkom. Nikada nije imala dečka. Ne, nije se zaljubila. Ali istina je bila, da je imala problema u komunikaciji sa ljudima. Kao i Jane i Elinor, i, već pogađate, Julia.
- Ja sam Edmund. - napokon je saznala njegovo ime, što je cijelo vrijeme i željela, ali nije se usudila priupitati ga.
- Ja sam Rosalie.
- Hm... Lijepo ime.
- Hvala... valjda.
Nakon što je zvonilo svi su krenuli prema svojim učionicama, a Rosalie je izašla među zadnjima. Edmund je ostao stajati kraj učionice i zbunjeno je gledao u kartu. Julia je izašla i pitala ga:
- Ćujem da si novi. Trebaš pomoć?
Edmund se lagano osmjehnuo i rekao:
- Ja sam Edmund.
Rosalie je sve to promarala sa strane, ali natjeravala se da ne bude ljubomorna, jer je znala da Edmund nije njezino vlasništvo. Ne, nije bila zaljubljena u njega. Željela je da budu prijatelji. Samo prijatelji. Kako jednostavno zvući, zar ne?
12:59 -
Komentiraj { 23 }
-
# -
On/Off
Kako je sve poćelo.
''Da budem iskrena, nemam pojma o ćemu će biti priča. Jednostavno ću pisati. Ne oćekujte Agathu Christie.''
Rosalie otvori oći i pogleda na sat. Sat je pokazivao 8:14.
- Krasno. Opet kasnim. - pomisli Rosalie.
Na brzinu je navukla traperice i prvu majicu koju je dohvatila. Nikada nije previše pažnje posvećivala tome kako se odijeva, i skoro nikada se nije šminkala. Iako je bila lijepa, moglo bi se reći da je oduvijek bila 'nezamijećena'. Nije imala prijatelje, s nijednim učenikom u školi nije komunicirala, nekolicina ju nije podnosila. Bez obzira na to, imala je sretan život. Nitko na svijetu nije znao kako joj je. Osim 3 osobe. Elinor Taylor, Jane Black i Julie Eveergreen. One su također u školi bile potpuno nezamijećene. Nekolicina ih je mrzila, ali bez obzira na to imale su sretan život. Njih četiri, imale su poseban odnos. Nikada nisu pričale međusnobno, ali su se razumjele. Ponekad bi jedna od njih četiri stajala na jednoj strani hodnika, a neka druga od njih četiri stajala bi na drugoj strani hodnika, i samo bi jedna u drugu, gledale, gledale. Preostale dvije stajale bi postrani, jedna kraj druge,i samo gledale u druge dvije. Ali nikad nisu pričale. Pozdravljale se.
Rosalie pogleda na sat; 8:34.
- Krasno. Opet ću zakasniti jer sam se zadubila u razmišljanje. - pomisli Rosalie. - A da uopće danas nejdem u školu?
Ali otišla je. Jer, da nije, ove priče danas nebi bilo.
09:58 -
Komentiraj { 28 }
-
# -
On/Off
